Angelina Jolie, U zemlji krvi i meda – recenzija

Ima ona pomalo tmurna gospodja, Bakira, cini mi se, koja godinama prica kako su bila silovanja bosnjakinja i kako su se ta silovanja koristila kao instrument etnickih podjela. Bakira je svima pomalo dosadila. Kad se ona pojavi na TV, uglavnoom raja vice joj, jebote, kome ona vise trubi, hajde da idemo naprijed.
Moj utisak.
Mozda grijesim, mozda se druzim samo sa supcima.
Bio sam na gala (!) premijeri Angelininog filma.Bilo je dirljivo, oko mene su svi plakali. Meni se film nije svidio Mislio sam da cu se uspjeti izjasnti o svim onim razlozima zbog koji je, po meni, ovaj film cisti shit. A onda sam skontao da ne mogu to raditi, jer ipak je tema toliko snazna, dirljiva i bliska svima nama da ce me apsolutno SVI pogresno razumjeti ako kazem bilo sta negativno. Jer, ovo je film koji ce se voljeti. Zbog teme. Zbog bliskosti nas sviju toj istoj temi. Zbog nefilmicnih razloga, ali opet nije sve ni u filmicnosti. Mozda su filmovi poput ovog, ili poput Pasije od Mel Gibsona, to jest oni filmovi u kojima je bitna tema, a ne sam film, buducnost kinematografije. Po meni tema je obradjena na katastrofalan nacin, a ako se vama tako ne cini, nemojte misliti da sam protiv neke istine. Bez obzira sta Ceric o tome kaze, ja sam ZA istinu. Samo me nervira sto vas je tmurna Bakira ispeglala, a sada kada te iste stvari kaze (prelijepa, kao sto uzdahnuse gospodje koje su me okruzivale na projekciji) Angelina, to postaje istina. Ali, moj utisak je da je Angelinin film totalno, ali TOTALNO sranje. Ne zbog teme, nego UPRKOS temi. Ako mislite da sam dusman, ili da tako pisem zato sto nisam bosnjak, meni je jako zao. Sve ovo pisem jer je tema uzasno bitna ali zapostavljena a sada, kada iz DRUGE, a ne iz PRVE ruke kao Bakira, Angelina o tome govori, onda je to, zaboga, dirljivo. Jer, to je Angelina. PRELIJEPA Angelina, kao sto su uzdahnule gospodje koje su sjedile oko mene za vrijeme projekcije.
Prvo sranje u filmu je ljubavna prica prije pocetka rata, koja je rijesena kroz spetljane poglede glavnih likova. I onda, holivudski iznenada, prva granata. Pocinje potresna prica, i u principu se vise nista ne bi trebalo kritikovati, iz respekta prema onome sto nam se svima dogodilo. A opet, covjek ne moze da se ne nasmije kad procita "cetiri mjeseca poslije" (prve granate, ili jedne od prvih granata) i vidi snijeg u kadru. Snijeg u augustu, dakle. Zasto je morala napisati "cetiri mjeseca"? Nista je nije kostalo da je napisala osam mjeseci, ili bilo sta drugo. U startu, dakle, svi mi koji smo BILI tu nismo mogli uciniti nista drugo nego da Angelini damo kredita, jer smo VEC ZNALI da je film na nasoj strani. Onda ide citava (potresna) prica, i tu se skoro nema sta komentarisati. Osim cinjenice da Sarajevo nije Budimpesta. Ma sta mi o tome mislili, to je jedan ocigledan kompromis koji je ucinila Angelina pod krinkom price da je drama filma "beskompromisna".
Osim toga, opsada nije izgledala tako. To svi jako dobro znamo. Ajla se NIKAKO nije mogla vratiti "kuci", to jest u glavnu cetvrt cetnika, iz nekakve fantomatske "gradske galerije". I usput nije mogla navratiti kuci u opkoljeno Sarajevo. Ali NIKAKO. Cetnici se NIKAKO nisu mogli nalaziti u nedefinisanoj gradskoj "CRKVI". Isto kao sto Ajlu nisu mogli pokupiti kad je Daniel trazio "slikarku" iz opkoljenog grada. Cak ni da je ona, kao sto je prikazano u filmu, igrom slucaja prolazila pored linije razgranicenja. To je sve Angelini trebalo za zapleta, i nekako su svi oni koji su je savjetovali o ratu presli preko toga. Igrom slucaja, ja sam bio savjetnik jednoj inostranoj spisateljici koja je takodjer pisala o ratu. Njen roman je poslije posluzio kao predlozak za jedan drugi film koji bi takodjer trebao brzo izaci. Onaj s Penelope Cruz. Ta spisateljica je TAKODJER imala u vidu svoj zaplet, ali ga je mijenjala svaki put kad bih joj objasnio da se tako nesto nije moglo odigrati. Angelina ne. Njoj je NAJBITNIJI bio zaplet. Zato grijese svi oni koji kazu da se ona sama povukla u ovom filmu ispred tragedije silovanih zena.
Preci cemo preko mnogo toga jer je film "realan". A, u stvari, film je nesto najnerealnije sto sam u zivotu vidio a da je vezano za nas rat. Realna je bol, i realno je sto Angelina to sve opisuje s prave strane. Ali, sve drugo je daleko, DALEKO od istine. Ko god ne misli tako, nije bio u Sarajevu u toku rata.

Komentariši